Film

 
 
 

Info


Naziv: Luča Njegoševe noći - Po pripovijeci Dimitrija Popovića
Vrsta: Dugometražni igrani film
Vrijeme i mjesto radnje: Cetinje, sadašnje vrijeme, sa kratkim reminiscencijama glavnog junaka na periode svog djetinstva
Reditelj: Aleksandar Vujović
Producent: Aleksandar Vujović
Sinopsis & tritment: Aleksandar Vujović, Dimitrije Popović
Scenario: Željko Mijanović, Aleksandar Vujović, Dimitrije Popović
Produkcija: Andromeda Pictures
Zvanični partner: Prijestonica Cetinje
Koprodukcija: MIR Cinematografica - Milano, Living Pictures - Beograd, Pixel Design - Dubrovnik, Insynchlab - Milano, Sektor Film - Skoplje 

Muzički konsultant: Žana Lekić
Saradnik na projektu: Nikola Radonjić
Lektorka, saradnica na projektu: Aleksandra Vuković
Prijatelj projekta: Branko Baletić
Dizajnerka kataloga: Ana Đurković
Web-site: www.lucanjegosevenoci.com

 

SINOPSIS


Nakon trideset godina, sada već priznati pozorišni reditelj, Viktor se vraća iz Beča u Crnu Goru. Njegov dugo odgađani povratak ovog puta nije mogao izostati, bila je to godina obilježavanja dvije stotine godina od rođenja velikog pjesnika i vladike Petra II Petrovića Njegoša, u čiju čast je Viktor pozvan da realizuje jedinstvenu multimedijalnu predstavu. Taj ponovni susret sa zemljom svog porijekla neće samo udahnuti život mističnom noćnom događaju, već će prizvati sjećanja na djetinjstvo, prerano izgubljene roditelje, kao i na ljubavnu priču iz rane mladosti čija će se iskra ponovo upaliti u tim ljetnjim cetinjskim danima.

 
 
 
 
 

RijeČ reditelja

 
 

Film “Luča Njegoševe noći” oslanja se na istoimenu pripovijetku Dimitrija Popovića. Narativna struktura filma obogaćena je elementima koji razrađuju niz segmenata iz djetinjstva i rane mladosti glavnog junaka Viktora, odnosno perioda prije i poslije smrti njegovih roditelja, odlaska u Beč kad mu je bilo osamnaest godina. Razvijena i uvedena u filmski scenario je i mladalačka ljubavna priča protagoniste, koja mu se, usljed niza različitih okolnosti sada u novoj formi, kao iskra iz prošlosti vraća u život. Pomenuti segmenti biće tretirani kratkim reminiscencijama glavnog junaka na periode njegovog djetinstva i to nakon dugo odgađanog povratka u Crnu Goru.
 

Postupak realizacije segmenata koje u filmu kontestualizuju reminiscencije glavnog junaka na njegovu prošlost prožete su nadrealnim scenama. Takav pristup evidentan je već u prvoj sekvenci filma, koja na samom početku ima sve obrise klasične narativne kinematografije.

Nakon čega ista dobija nadrealni aspekt (sekvenca iz sna protagoniste kao dječaka). Sve scene u filmu koje u svojoj narativnoj strukturi prate osvrtanje glavnog junaka na njegovu prošlost, karakterišu se sličnim mutacijama u filmskoj strukturi. Takođe je važno istaći da prve sekvence filma, u postupku realizacije neće otkrivati identitet glavnog junaka (sastojaće se uglavnom od kombinacija planova detalja i totala, čije prostorne kompozicije kadra neće otkrivati anfas junaka), sve do početka dijaloga (prve replike) sa radoznalim taksi vozačem na putu prema Cetinju. Kao što se u filmu pod velom misterije karakteriše jedinstvena noćna predstava, tako se u toku trajanja filma karakteriše i gradi lik glavnog junaka. Skrivanje identiteta, karakter i misticizam koji u toku cijelog filma prati glavnog junaka ima višestruki značaj. Na metaforički način tretira i paralelu sa jednim od najznačajnijih stvaralaca sa ovih prostora, pjesnika i vladara u vladičanskoj mantiji.

Ne samo u okviru teološko-filozofskog konteksta na kojem je zasnovana noćna predstava nego i tezom da protagonist u filmu u svom ljubavnom životu ostaje neostvaren (sticajem različitih okolnosti), baš kao što se i sam Njegoš, zbog “težine” i obaveze mantije koju je nosio, nije mogao ostvariti, osim kao veliki pjesnik i vladika crnogorski.

Konačno, ovaj film će kroz potpuno savremenu formu (prateća ljubavna priča, sudbinske okolnosti u životu jednog čovjeka, odvijanje radnje u našem vremenu sa kratkim reminiscencijama glavnog junaka) na metaforički način graditi aluziju na figuru i djelo Petra II kao i na pripovjetku po kojoj se radi, kroz društvene sukobe savremenog umjetnika koji je sebe posvetio svom pozivu.  

 

Aleksandar VUJOVIĆ

 
 
 
 
 
 

BIOGRAFIJE

 
  •  
  • Aleksandar Vujović

     je crnogorski reditelj i producent. Završio je osnovne, specijalističke i magistarske studije na Akademiji umjetnosti “Di Brera” u Milanu, odsjek “Nove tehnologije umjetnosti – kinematografija i video”. Završio je i semestar master programa za usavršavanje na “New York Film Academy”, odsjek “Filmmaking”, u Njujorku. U Milanu realizuje mnogobrojene projekte u oblasti audiovizuelnih komunikacija, između ostalih, za multinacionalne kompanije kao što su “Mediaset” (Rete 4) i “Diesel”, za institucije kao što su: Akademija umjetnosti Di Brera – Milano, Nacionalni Sindikat (CGIL – Lombardija), “More Than Zero Crossmedia Festival” – Milano.
    Krajem 2009. i početkom 2010. godine u svojstvu supervizora, predvodi tim koji realizuje 3D virtuelnu rekonstrukciju autoputa ''Pedemontana'' (projekat od nacionalnog značaja, jedan od najskupljih u Sjevernoj Italiji u posljednjih 40 godina).


    Filmografija reditelja
    – kratkometražni igrani filmovi:

    “THE WHITE QUEEN” (2010) – MARV Production Milano,  

    “THE LAST GIFT” (2011) – produkcija New York Film Academy

    "AS TRAINS GO BY" (2016) – produkcija Andromeda Pictures


    – multimedijalne predstave – reditelj i producent

    - “U ISTOM GNIJEZDU POD KRALJEVSKIM BRIJESTOM” (2012) – produkcija Andromeda Pictures. Projekat je definisan kao kompleksno umjetničko djelo i dostignuće od opšteg nacionalnog značaja, realizovan u čast 21. maja -  Dana nezavisnosti Crne Gore. Direktan televiziski prenos predstave emitovan je na nacionalnom javnom servisu, kao i putem satelita.

                - “LEGENDA O GRADU” (2012) produkcija Andromeda Pictures


    Pedagoški rad

    - Studijska 2010/2011, Akademija umjetnosti Di Brera Milano, tutor u nastavi, predmet Režija, prof. Ezio Cuoghi.
    - Studijska 2011/2012, predavač na Fakultetu vizuelnih umjetnosti Univerziteta ”Mediteran”, predmet Osnove filmske i TV režije
    - Od 2014. godine predavač je na Fakultetu za dizajn i multimediju Univerziteta Donja Gorica. 

    Predsjednik i osnivač producentske kuće “Andromeda Pictures” od 2012. godine. Danas živi i radi na relaciji Italija – Crna Gora.


  • KONTAKT:

    +382 69 182 228
    +39 329 063 11 47
    vujovic.alessandro@gmail.com


  •  
  • DIMITRIJE POPOVIĆ

    Dimitrije Popović je rođen 4. marta 1951. na Cetinju. Završio je studije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. Za vrijeme boravka u Parizu 1974. upoznaje pariskog kolekcionara gospodina Davriera, pa u sastavu njegove zbirke izlaže 1978. u galeriji “Alexander Braumüller” s umjetnicima Salvadorom Dalijem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonorom Fini i drugima. U Pforzheimu 1982. galerija “Liberta” i “Universal Fine Arts” iz Vašingtona organizuju mu zajedničku izložbu grafika s Salvadorom Dalijem. Iste godine, povodom velikog jubileja "Leonardo a Milano - 1482-1982", izlaže ciklus crteža “Omaggio a Leonardo” u milanskoj “Palazzo Sormani”. Povodom 27. međunarodnog umjetničkog festivala "Due mondi" grad Spoleto u kojemu se taj festival održava, organizuje mu izložbu slika, crteža i grafika. U godini jubileja, 2000 godina hrišćanstva, izlaže u Rimu ciklus raspeća “CORPUS MYSTICUM” u “Sant Andrea al Quirinale”, “Santa Maria del Popolo - l’Agostiniana arte sacra conteporanea” i u Pantheonu. Jedan je od petnaest umjetnika, likovnih kritičara i filozofa, (M. Botta, M. Cacciari, M. Paladino i P. Portghesi), koji su pozvani da odgovore na "Pismo Pape Ivana Pavla II umjetnicima". Odgovori su objavljeni u knjizi "Umjetnici odgovaraju Papi Ivanu Pavlu II", izdavač “Sri spa” - Milano, 2003.


  • KONTAKT:

    www.dimitrijepopovic.from.hr
    dimitrije.popovic1@gmail.com


 
 
 

Knjiga

 
 

Knjiga “Luča Njegoševe noći“ Dimitrija Popovića, poznatog slikara, grafičara, skulptora, umjetničkog kritičara, književnika i filozofa, je pripovijetka koja u svom tematskom okviru tretira MISTERIJUM LUČE MIKROKOZMA.


iz knjige Luča Njegoševe Noći:
„Bio sam učenik četvrtog razreda osnovne škole Petar II. Petrovć Njegoš. Sjedio sam u posljednoj klupi. Bio je treći sat. S nestrpljenjem sam čekao završetak nastave. Napolju je bio sunčan dan. Iz hladne odbojne učionice visokog stropa dan se činio ljepšim. Kad se konačno oglasilo školsko zvono među prvim učenicima sam istrčao van. Žurnim korakom kao da me neka nepoznata sila goni vraćao sam se kući. Put do kuće vodio je uskom ulicom pored Gradskog parka. Cesta je bila neasfaltirana. Na pjeskovitom tlu mjestimično su se nalazile lokve, plitka duguljasta udubljenja ispunjena mutnom vodom od jutarnjeg pljuska. Na njihovim mirnim površinama odslikavalo se vedro nebo. Posebno mi je zadovoljstvo pričinjavalo da stanem iznad lokve i gledam svoj odraz na vodenoj površini, kao da sam sebe gledam s nebeskih visina. Podigao sam nogu i svom snagom stopalom tresnuo po lokvi. Sve se raspršilo u prljave kapi što su ostavile smećkaste fleke na mojim bijelim dokoljenicama. Krećući se istim putem, čineći istu radnju i ne propuštajući ni jednu lokvu, osjetih kako me nešto iz parka počelo privlačiti.

 

Okrenuh glavu u tom smjeru. Pogled mi privuče neobičan prizor. Na stablu jednog visokog drveta bujne krošnje bila je okačena slika Njegoševog portreta. Ona iz Biljarde koju je naslikao Josip Tominc. Ubrzo zapazih da na svim ostalim stablima u parku visi ista umnožena slika Vladičinog portreta. Osjetio sam uzbuđenje i strah. Oprezno, kao da se šuljam vođen radoznalošću uđoh u park. Kad se približih Njegoševoj slici primijetih leptira na njegovom čelu. Stajao je iznad Vladičine lijeve obrve, pokrivajući onaj intrigantni ožiljak što Njegoševom markantnom licu daje uzbudljivu privlačnost kakvu sobom nosi svaka oskrnavljena ljepota.


Sivo smeđi leptir je povremeno širio krila ispod kojih se otkrivao njihov donji par tamno crvene boje. Činilo se kako se kretanjem krila rastvara rana na pjesnikovu čelu. Bilo me strah ispružiti ruku i uhvatiti leptira. Odjednom spazih da je trava u parku postala tamno crvena. U vrhovima krošanja čuo se šum vjetra. Ubrzo sam čuo još jedan zvuk koji je dopirao iz dubine parka. U zraku se osjećao miris tamjana. Okrenuh se i ugledah jednu filigranski izrađenu zlatnu kadionicu kako lebdi zrakom njišući se na zlatnim lancima. Kao da ju je pokretala neka nevidljiva ruka, kadeći prostor parka. Iza sebe začuh glas koji me dozivao.


Okrenuh se. Jedna djevojčica krupnih smeđih očiju blijedog lica pruži mi ruku kao da me želi odvući iz parka. Imala je raskopčanu čipkastu bijelu bluzu koja je otkrivala njena deformirana kokošija prsa. Oko vrata je nosila tanki srebrni lančić na kome je visio medaljon s nekim nepoznatim inicijalima. Osvrnuh se prema Njegoševoj slici. Leptir je i dalje stajao na istom mjestu. Djevojčica i ja istrčasmo iz parka. Zadihani stadosmo na ulicu. Djevojčica mi pokaza rukom prema suncu. Bilo je u zenitu. Umjesto zasljepljujućeg izvora svjetla, na nebu je lebdio crni disk. Bio je pravilnog ruba oko kojeg se širila svjetlost. Taj crni disk na plavom nebeskom svodu nad cetinjskom kotlinom izgledao je kao zjenica nekog kozmičkog mističnog oka koje nas promatra. Pobjegosmo u obližnju glavicu. Verali smo se po kamenju. Odjednom spazismo kako je glavica puna ljudi. Uplašenih građana Cetinja. Nisu gledali u crno sunce na nebu nego dolje u grad. Djevojčica i ja smo se popeli na vrh glavice. Pogled na grad bio je zastrašujući. Iz manastirske ladnice šikljala je voda. Plavila je Cetinje. Cetinjska kotlina se pretvorila u veliko jezero. Mutna je voda potopila park. Samo su se još vidjeli vrhovi grana krošanja najviših stabala. Među njima na površini vode plutale su Njegoševe slike. Na vladičinom licu, na istom mjestu iznad lijeve obrve i dalje je stajao onaj sivo smeđi leptir. Od straha se probudih. (Bilo je 6 sati i 15 minuta)“.

* Dimitrije Popović je dokazao da nije tek slikar koji piše, nego da je punokrvni pisac, baš kao što je i punokrvni slikar.
Predrag Matvejević

 
 
 

Kontakt

 
 
 

ANDROMEDA PICTURES


Aleksandar Vujović



Powered by CoalaWeb